Parkinsonova bolest

< Nazad Ažurirano 14.04.2023. Parkinsonova bolest

Parkinsonova bolest je neurodegenerativno oboljenje koje izaziva poremećaje pokreta. Ova bolest dobila je naziv po Džejmsu Parkinsonu, naučniku i lekaru koji je prvi opisao njene simptome. Svetski dan Parkinsonove bolesti je 11. april, a datum nije izabran slučajno, već se poklapa sa rođendanom Džejmsa Parkinsona.

Mnogo ljudi zna da je Parkinsonova bolest povezana sa pokretima tela, ali ne zna šta je tačno uzrokuje i koji su ostali simptomi. U ovom članku, detaljno ćemo opisati šta je Parkinsonova bolest i objasniti koji su njeni simptomi, uzroci i faktori rizika.

Šta je Parkinsonova bolest i koji su uzroci?

Parkinsonova bolest predstavlja poremećaj u mozgu koji izaziva nekontrolisane i nevoljne pokrete tela. Ova bolest je neurodegenerativna, što znači da usled nje neuroni gube svoju funkciju i strukturu tokom vremena.

Kod Parkinsonove bolesti postoji smanjenje lučenja dopamina, tj. neurotransmitera koji prenosi impulse između neurona. Nedostatak dopamina u delu mozga koji igra važnu ulogu u kontroli pokreta (bazalne ganglije) uzrokuje nevoljne pokrete.

Nažalost, naučnici još uvek nisu sigurni šta tačno uzrokuje nedostatak dopamina u ovom delu mozga. Postoji nekoliko teorija vezanih za uzrok Parkinsonove bolesti. Na primer, neki naučnici tvrde da bolest nastaje usled toga što je okolina kontaminirana pesticidima. Drugi smatraju da je ishrana bogata mlekom i mlečnim proizvodima jedan od glavnih krivaca za nastanak Parkinsonove bolesti, dok treći tvrde da su ponavljane povrede glave uzrok.

Pacijenti koji imaju Parkinsonovu bolest takođe gube norepinefrin, glavnog hemijskog glasnika u simpatskom nervnom sistemu. Norepinefrin kontroliše više funkcija u našem organizmu, uključujući otkucaje srca i krvni pritisak. Gubitak ove hemijske supstance može da bude objašnjenje za različite simptome Parkinsonove bolesti o kojima ćemo reći nešto više u nastavku.

Koji su simptomi Parkinsonove bolesti?

Parkinsonova bolest ne nastaje onog trenutka kada se jave nevoljni pokreti; ona nastaje mnogo ranije. Ova bolest može da se razvija mesecima, pa čak i godinama, pre nego što pacijent zapravo primeti da ima simptome.

Ono što čini Parkinsonovu bolest specifičnom i teškom za prepoznavanje jeste to da ne postoji nikakav specifični biomarker ili dijagnostička procedura pomoću koje se može utvrditi njeno prisustvo. Postavljanje dijagnoze se gotovo isključivo vrši na osnovu identifikovanja ranih simptoma bolesti i pregleda od strane specijaliste.

Postoje četiri ključna simptoma koja mogu ukazivati na Parkinsonovu bolest. To su tremor (podrhtavanje) u rukama, nogama, ili vilici, ukočenost mišića, usporeni pokreti i narušena ravnoteža ili koordinacija pokreta.

Pored ovih simptoma, mogu se javiti i česte promene raspoloženja, poteškoće sa gutanjem hrane, žvakanjem, ili govorom, urinarni problemi, problemi sa spavanjem, i iritacije na koži. Neka istraživanja pokazuju da oko 50% pacijenata koji imaju Parkinsonovu bolest u nekom trenutku razviju i depresiju. Još uvek nije jasno šta izaziva depresiju kod Parkinsonove bolesti: da li sama bolest, osećaj nemoći i isfrustriranosti kod pacijenta, ukidanje određenih lekova, ili nešto drugo.

Važno je spomenuti da je svaka osoba priča za sebe. Prisutnost simptoma, kao i njihov intenzitet i učestalost, zavisi od pacijenta do pacijenta. Isto ovo važi i za brzinu napredovanja bolesti.

S obzirom na to da su simptomi u početku blagi, pacijenti ih vrlo često ni ne primete. U velikom broju slučajeva porodica i prijatelji obolelog su ti koji primete promene u facijalnim ekspresijama, govoru, ili pokretima.

Ljudi koji imaju Parkinsonovu bolest vrlo često razviju Parkinsonov hod, tj. tendenciju da se naginju unapred dok šetaju, prave male i brze korake i ne pomiču puno ruke.

Vrlo često simptomi se prvo pojave samo na jednoj strani tela, pa ljudi često ovo protumače kao privremenu ukočenost. Kako bolest napreduje, tako se simptomi šire na obe strane tela. Međutim, čak i tada simptomi mogu biti jači na jednoj strani tela.

Parkinsonova demencija

Jedna od čestih komplikacija Parkinsonove bolesti jeste Parkinsonova demencija. Ovakva vrsta demencije obično izaziva značajne probleme sa pamćenjem i rezonovanjem. Ovi problemi utiču na pacijentov kvalitet života.

Da li postoje faktori rizika?

Postoje određeni faktori rizika povezani sa Parkinsonovom bolešću. Kao najbitniji faktor izdvaja se starost. Naime, mladi ljudi veoma retko oboljevaju od ove bolesti. Kako ljudi stare, tako se rizik od Parkinsonove bolesti povećava i obično pogađa ljude koji imaju više od 60 godina.

Postoji i faktor genetike. Ukoliko imate bliskog rođaka koji ima Parkinsonovu bolest, veće su šanse da ćete je i Vi imati u nekom trenutku.

Još jedan faktor rizika je pol. Naime, istraživanja pokazuju da muškarci češće oboljevaju od Parkinsonove bolesti nego žene.

Neke studije ukazuju na to da izloženost toksinima može da uveća rizik od Parkinsonove bolesti.

Kako se leči Parkinsonova bolest?

Nažalost, Parkinsonova bolest nije izlečiva. Svakako, ovo ne znači da ne postoje načini da se simptomi ublaže, pa čak i potpuno otklone.

Kada je lečenje u pitanju, važno je napomenuti da je ono najefektnije u ranijim stadijumima bolesti. Takođe, lečenje ne podrazumeva samo primenu terapije. Ukoliko pacijent zaista želi da se reši simptoma, mora povesti računa i o ishrani i fizičkoj aktivnosti.

Kao što smo rekli, Parkinsonova bolest ne utiče isto na sve ljude, te zato ne postoji univerzalni lek koji svima odgovara. Specijalista će nakon pregleda i razgovora sa pacijentom preporučiti specifičnu kombinaciju lekova.

Jedan od najdelotvornijih lekova je levodopa. Ovaj lek podiže nivo dopamina u mozgu, a dopamin je upravo ono što nedostaje ljudima koji boluju od Parkinsonove bolesti.

Koriste se i dopaminergički agonisti poput bromokriptina, amorfina i ropinirola. Ovi lekovi direktno stimulišu receptore i zamenjuju ulogu dopamina u mozgu. U ranijim stadijumima Parkinsonove bolesti ovi lekovi uzimaju se kao monoterapija, dok se kasnije obično kombinuju sa levodopom. U nekim slučajevima koriste se i MAO inhibitori (deprenil) koji usporavaju razgradnju dopamina.

Moguće je i hirurško lečenje Parkinsonove bolesti. Ono se bazira na ugrađivanju simulatora koji sprečava nekontrolisane pokrete. Ovaj tip lečenja primenjuje se samo kod pacijenata kod kojih terapija lekovima nije imala efekta.

Kako poliklinika As Medicus Biorezonanca može da pomogne?

Iako je Parkinsonova bolest neizlečiva, rana dijagnoza je od izuzetne važnosti za kontrolu simptoma i omogućavanje odličnog kvaliteta života.

As Medicus Biorezonanca omogućava ranu dijagnozu Parkinsonove bolesti zahvaljujući Kvantnoj medicini. Ova grana medicine kombinuje znanja iz različitih oblasti kako bi ljudima omogućila neinvazivnu i učinkovitu dijagnostiku i terapiju.

Jedno od osnovnih načela Kvantne medicine jeste vraćanje i održavanje tela u stanje balansa. Bolest nastaje onda kada je balans narušen, tj. kada je ugrožena idealna frekvencija ćelija. Dijagnostički aparati koji se koriste u Kvantnoj medicini, poput Biorezonantnog i Termovizijskog skenera, mogu prepoznati narušenu frekvenciju ćelija u najranijim fazama. Proces dijagnostike je bezbolan i bezbedan za sve, nema bockanja iglama, ubrzigavanja kontrasta, itd. U svrhu terapije koriste se Rikta i Mikrorezonantna terapija.

Kod nas u poliklinici zaposleni su i vrhunski stručnjaci iz različitih oblasti klasične medicine. Upravo zahvaljujući kombinaciji Kvantne i klasične medicine možemo da Vam ponudimo sveobuhvatne i kvalitetne usluge.

Ukoliko imate bilo kakvo pitanje, kontaktirajte nas i odgovorićemo u najkraćem roku.